“Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim…

“Danima i sedmicama sam putovao, da te vidim. Uveče sam legao pod šumsko drvo, gladan, izubijanih nogu, promrzao od ledene kiše, i zaboravljao na sve, razgovarajući s tobom… Koračao sam drumovima bez kraja, uplašio bih se koliko ih ima i kakve su strašne razdaljine na svijetu, da te nisam držao za ruku, išao uz tvoje bedro, uz tvoj bok, jedva čekajući ravan drum, da zatvorim oči, da mi budeš bliža i jasnija.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *