Cameron Macauley rođen je 1998. godine u Glasgowu . Od prvog je dana živio samo s majkom, no čim je progovorio tvrdio je da ima još jednu majku, na Barri . Opisivao je bijelu kuću punu djece i pogled na plažu na koju su se spuštali avioni. Prisjećao se šetnje s crno-bijelim psom i oca koji se zvao Shane Robertson .

– Tata Robertson nije gledao lijevo i desno, govorio bi dvogodišnji Cameron šokiranoj majci, ‘zato je i umro nakon što ga je lupio auto’, objasnio bi joj snuždeno.

– Ja sam dječak s Barre, ja sam dječak s Barre, uzbuđeno bi u igri izvikivao Cameron. Jedini problem je bio u tome što dječaku nitko nikad nije pričao o Barri.

Barra je zapravo izolirani škotski otok koji se nalazi 350 kilometara od Glasgowa . Otok je vrlo rijetko naseljen, a pristupiti mu se može samo brodom i avionom koji slijeće, na zaprepaštenje dječakove majke – na plažu.

Kad je dječak počeo patiti, majka je znala da mora poduzeti nešto
Cameronova majka prve je dvije godine mislila da su priče njenog sinčića tek rezultat bujne dječje mašte. No, njegova je priča postajala sve detaljnija i konzistentnija . Kad je 2003. godine navršio pet godina, Cameron je počeo vidljivo patiti. Nedostajala mu je, govorio je, njegova majka s Barre.

Njegova majka Norma u tom je trenutku znala da nešto mora poduzeti. Racionalno objašnjenje potražila je na adresi Dr. Chrisa Frencha , urednika magazina ‘ The Sceptic ‘ koji je bio posvećen znanstvenom objašnjenju tzv. paranormalnih fenomena.

On je tvrdio da je jedino objašnjenje za Cameronova sjećanja fenomen ‘lažnog sjećanja’ . Dječak je, objasnio je, možda vidio neki dokumentarac na televiziji i jednostavno razvio lažna sjećanja. Kad je Norma opovrgnula takvu mogućnost, Dr. French je i sam priznao da se možda ipak radi o nečemu ‘mnogo zanimljivijem’ .

Cameron
Da je Cameron vrlo poseban dječak zaključila je i Karen Majors , psihologinja specijalizirana za djecu i njihovu bojnu maštu. Sva djeca fantaziraju i imaju izmišljene živote i prijatelje, objasnila je Karen dječakovoj majci.
– No, djeca te fantazije mogu kontrolirati i prilagođavati ih prema svojoj volji. Cameron to ne može, zaključila je Majors.

Dirljiv povratak na mjesto ‘rođenja’ iz prošlog života
Nakon pune dvije godine nagovaranja, Norma je odlučila popustiti i Camerona odvesti na Barru. Na tom im se putu pridružio i Dr. Jim Tucker , slavni američki psihijatar koji na Sveučilištu u Virginiji vodi odjel posvećen isključivo djeci koja se navodno sjećaju svojih prošlih života.

Nakon što ga je detaljno ispitao, trojac se zaputio na Barru. Cameron je cijeli let proveo u tišini. Uzbudio se tek kada se avion počeo spuštati na pistu.

Spuštanje na Barru
– Rekao sam ti, rekao sam ti da je to istina, uskliknuo je Cameron. Piste nije bilo. Avion se spuštao na plažu, baš kako je on to tvrdio od svoje druge godine.
Na prvoj ruti po otoku tvrdio je da prepoznaje gotovo sve, osim kuće koju opisuje već godinama. Nje nije bilo. Još ih je jedno razočaranje dočekalo kada im je lokalni povjesničar objasnio da na otoku nikada nisu živjeli Robertsoni .

Uvjereni u neuspjeh otišli su na jednu od otočnih plaža. Cameron je bio neizmjerno sretan, a sljedeće ih je jutro očekivao povratak kući. No, ujutro je zazvonio telefon.

Nakon razočaranja – preobrat
Bio je to povjesničar koji im je javljao da ima neke nove informacije. Naime, on nije imao informacije o obitelji Robertson jer su oni bili registrirani na kopnu, a ne na Barri. Objasnio im i gdje je smještena kuća. Let su otkazali.

Norma i Dr. Tucker Camerona su smjestili u automobil, bez da su mu rekli o novim saznanjima i kamo ga točno vode.

Krenuli su rutom kojom ranije nisu prolazili. Kada su stigli do prvih kuća, izašli su van. Cameron se približio jednoj od njih, ušutio i – tiho zaplakao. Kada se smirio, sa smješkom je pozvao majku da uđu unutra. Tu su bili, kao što je i opisivao, kamin i prozor s kojeg je pogled pucao na plažu na koju su slijetali avioni. S dvorišta je do plaže vodio puteljak. Na njega se ulazilo kroz mala vrtna vrata, a pod kućom je, na plaži, bilo ogromno kamenje. Sve se poklapalo .

Kuća u kojoj je živjela obitelj Robertson
Pod dojmom otkrića, Norma i dr. Tucker odlučili su pokušati doći do barem jednog preživjelog člana obitelji Robertson. U tome su i uspjeli. Gillian Robertson bila je djevojčica u vrijeme kojeg se navodno prisjeća Cameron. Ona je potvrdila još nekoliko stvari iz dječakove priče – kuća zaista jest bila puna djece, Cameron je zaista pogodio njihov broj, i obitelj je stvarno imala crno – bijelog psa.
No, nekoliko se stvari nije poklopilo. U obitelji nije bilo smrti, ni među djecom, a ni otac Gillian nije umro pod kotačima automobila. I ime mu nije bilo Shane.

Dr. Tucker, Cameron i njegova majka
Unatoč tome, dr. Tucker je uvjeren da se Cameron zaista prisjetio svojeg prošlog života . Količinu informacija koje su se savršeno poklopile jednostavno je nemoguće zanemariti s obzirom da ih je počeo izgovarati u dobi kada ih nije mogao saznati iz nekog vanjskog izvora. Nepoklapanje nekih činjenica možda jednostavno znači da su se dječaku pomiješale informacije iz dva ili više prošlih života.
Cameronov slučaj i danas golica maštu stručnjaka diljem svijeta, a njegovo putovanje na Barru zabilježeno je i na dokumentarcu pod imenom ‘ The Boy Who Lived Before ‘ iliti ‘Dječak koji je živio prije’. U cijelosti ga možete pogledati odmah ispod teksta.
24sata.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *