Majko moja, napokon sam te pronašao

Majko moja, napokon sam te pronašao. Zadnji put kad sam te vidio, bila si nasmijana, ispekla si mi palačinke i pitala me kad ću opet doći. Prošle su tolike godine i tek sad sam te pronašao, zavapio je Dragan Klaić

– Teško mi je u srcu, ali i ipak malo lakše jer ti mogu donijeti cvijeće i zapaliti svijeću. Vjerujem da će doći vrijeme da te vratim kući, u tvoj i naš Lipik. Javit ću tvojim unucima da sam te pronašao, i njima će biti drago da ti dođu i donesu cvijeće, kroz suze je na banjolučkom groblju govorio Dragan Klaić (62). Majku Tereziju posljednji je put vidio u rujnu 1991. godine. Iz obiteljske kuće, u čiji su podrum ubacili bombu, jugovojska je ranjenu Tereziju odvezla u nepoznatom smjeru.
– Otac mi je ispričao da su u podrumu s majkom bile još dvije žene, također ranjene. Vojska, pretpostavlja banjolučki korpus, izvukla ih je iz podruma i ubacila u kamion. Tata je pitao kamo je voze, a oni su odgovorili kako je voze u njihovu bolnicu na sigurno. Rekli su još: ‘Budite sretni što smo mi naišli ovuda, oni što idu iza nas sve redom kolju’. Oca su odvezli na Bijelu Stijenu, pa u logor Bučje i najzad u Staru Gradišku, odakle je razmijenjen – prisjetio se Dragan.

Majku je odmah počeo tražiti, no svuda je nailazio na zid šutnje. Njezin je nestanak prijavio Crvenom križu. Tražio je i preko Udruge nestalih i poginulih branitelja i civila Požeško-slavonske županije.

– Poslali smo desetke upita svim relevantnim službama, tražili Draganovu majku posvuda. Neki nisu niti odgovorili, a oni koji jesu napisali su da to nije u njihovoj moći – rekao je Dinko Miovec, predsjednik Udruge nestalih i poginulih branitelja i civila Požeško-slavonske županije. Dragan se nije pomirio s takvim odgovorom nego je nastavio tražiti. Dinko je, posredstvom poznanika, došao do informacije da je Draganova majka pokopana u Banjoj Luci. Uspio je dobiti i izvod iz matične knjige umrlih. U dokumentu piše da je u Zavodu za rehabilitaciju u Banjoj Luci umrla Reza Klaić, i to 29. prosinca 1992. godine, te da je 12. siječnja 1993. pokopana na Gradskom groblju u Banjoj Luci. To je bilo sve što je Dragan imao. Obratio se redakciji 24sata da mu pomogne u provjeri informacije i pronalasku majke ili bar njezina groba.

Kako je nakon prognaništva i povratka u Lipik sa suprugom bio bez posla, nije imao novca kako bi otišao u potragu za majčinim grobom.

– To više što su nadležne institucije tražile da obitelj plati oko 50.000 kuna za ekshumaciju, DNK analizu i prijevoz do hrvatske granice. Da sam imao i imam toliko novca, ja bih majčine posmrtne ostatke odmah prebacio u Hrvatsku – govori nam Klaić.

Zahvaljujući ljubaznom osoblju Gradskoga groblja Pobrđe u Banjoj Luci, utvrdili smo da je na tom groblju uistinu pokopana Tereza Klaić, istoga godišta kao u izvodu, s istim djevojačkim prezimenom te imenom oca i majke iz Lipika.

– Uvidom u naše službene evidencije pronašla sam da je na ‘Gradskom groblju’ pokopana Kljajić Tereza, rođena 1919. godine, Bok Jankovac, Lipik, posljednje prebivalište Zavod za rehabilitaciju, preminula 29. 12. 1992. godine, a pokopana 12. 1. 1993. godine. Sve se slaže osim imena i prezimena. Izašla sam na lice mjesta (K3,R 21, GM 2090) i, naravno, tamo postoji prazan prostor jer nije izgrađeno nikakvo obilježje. Smatram da se radi o osobi koju Vi tražite jer se radi o vremenu kad je bio rat, pa je upitno tko je davao podatke.

Upitno je tko je davao podatke i na osnovu čega, napisala je u odgovoru Brana Marić, djelatnica banjalučkog Gradskoga groblja.

Dragan je s Dinkom i novinarom 24sata krenuo put Banje Luke.

– Nisam cijelu noć spavao od uzbuđenja što ću prvi put posjetiti mjesto gdje je pokopana moja majka – rekao je Dragan dok smo prilazili Gradskom groblju Podbrđe. Ljubazna djelatnica groblja Brana Marić pokazala je knjigu u kojoj su zapisani podaci o pokopanoj starici. Uvidom u njih bilo je nedvojbeno da je riječ o Draganovoj majci. Dragan Klaić je nakon četvrt stoljeća došao na mjesto gdje mu je pokopana majka s kojom se nije uspio ni oprostiti. Na grobu, a riječ je o ledini jer nema obilježja, koji nitko nije obilazio samo je košena trava. Dragan je položio bijeli cvijet i zapalio lampion.

– Teško mi je, jedva čekam i nadam se da ću je uspjeti dovesti u Lipik da joj mogu često dolaziti na grob. Dok se to ne dogodi, moja djeca, njezini unuci i ja od sada ćemo češće dolaziti u Banju Luku jer imamo razloga. Doći će njezini unuci obići mjesto gdje leži njihova baka. Nisu s njom dugo proveli, ali su je jako voljeli – rekao je kroz suze Dragan Klaić. Od djelatnika groblja naručio je da na mjesto gdje leži njegova majka postave križ s njezinim imenom i prezimenom. Prva stepenica je prijeđena, a sad su na potezu udruge u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koje se bave pitanjem pronalaska nestalih branitelja i civila u Domovinskom ratu.

O slučaju Terezije Klaić poslali smo upit i Upravi za zatočene i nestale. Njihov odgovor prenosimo u cijelosti:

“Terezija Klaić pri Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja vodi se kao nestala osoba od 12. 10. 1991. godine. Budući da je poznato kako je gospođa Klaić preminula 29. 12. 1992. godine na Zavodu za rehabilitaciju u Banjoj Luci te su njezini posmrtni ostaci ukopani na Gradskom groblju u Banjoj Luci, naša Uprava se u više navrata obraćala Institutu za nestale osobe BiH sa zahtjevom za isporukom njezinih posmrtnih ostataka. Posljednji zahtjev upućen je u listopadu 2017. godine. Budući da je u Sarajevu u srpnju 2017. godine potpisan Protokol o suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH o traženju nestalih osoba, očekujemo da će se riješiti sve dosadašnje administrativne prepreke koje su onemogućavale ekshumaciju i isporuku posmrtnih ostataka Terezije Klaić te da će se time okončati postupak traženja, a posmrtni ostaci Terezije Klaić predati obitelji i dostojno pokopati”.

Izvor: 24sata.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *